conspiceretur

  1. terza persona singolare del congiuntivo imperfetto passivo di cōnspiciō
cōn | spĭ | cĕ | rē | tŭr
  • (pronuncia classica) IPA: /koːn.spi.keˈreː.tur/
  • (pronuncia ecclesiastica) IPA: /kon.spi.t͡ʃeˈre.tur/

vedi cōnspiciō