praejiceretur

  1. terza persona singolare del congiuntivo imperfetto passivo di praejiciō
prae | jĭ | cĕ | rē | tŭr
  • (pronuncia classica) IPA: /prae̯.ji.keˈreː.tur/
  • (pronuncia ecclesiastica) IPA: /prɛ.ji.t͡ʃeˈre.tur/

vedi praejiciō